Ekologija

Da bismo realno sagledali ovo tematiku pokušajmo shvatiti činjenice:

Polietilenske vrećice ne zagađuju, nego zbog eventualno neodgovorne upotrebe onečišćuju okoliš, što je vrlo bitna razlika. Dakle, za onečišćenje okoliša nisu krive vrećice, već ljudi.

Polietilen je plastični materijal kojega je u potpunosti moguće reciklirati, stoga svaki pogon za proizvodnju polietilenskih vrećica, uključujući i naš, reciklira svoj proizvodni otpad i ponovno ga koristi u proizvodnji.

Jednako tako moguće je reciklirati i sve upotrijebljene vrećice te im na taj način dati potpuno novu uporabnu vrijednost. U ovom slučaju bitne su dvije stvari:

  • uređen sistem odvojenog prikupljanja otpada
  • jačanje svijesti građana vezano uz postupanje sa kućnim otpadom

Polietilenske vrećice

Polietilenske vrećice dobivaju se ekstruzijom granulata polietilena (PE) visoke (HD) ili niske (LD) gustoće. Kao i pri svakoj proizvodnji, tako se i pri proizvodnji vrećica troši energija povezana sa ispuštanjem stakleničkih plinova. No, prema brojnim istraživanjima, korištenje nekih alternativnih materijala kojima bi se zamijenio poletilen, uzrokovalo bi i višestruko veću emisiju CO2 u atmosferu. Samim tim polietilenska vrećica prihvatljivija je za okoliš , a onečišćenje, toliko vidljivo u prirodi, možemo smanjiti uvođenjem uređenog sustava odvojenog prikupljanja otpada, uz eventualnu primjenu neke vrste povratne naknade kao što je to vrlo učinkovito učinjeno sa PET otpadnom ambalažom - bocama.

Biorazgradive vrećice

U posljednje vrijeme često se u javnosti spominju biorazgradive vrećice (škrobna baza), no istovremeno se ne ističe koliko je njihova razgradnja spora, što potvrđuju i sami bioplastičari, jer su za biološku razgradnju nužni određeni točno definirani uvjeti (kisik, temperatura, relativna vlaga, itd.) koje je moguće postići gotovo isključivo na uređenom kompostištu, a u slobodnom okolišu gotovo nikada neće biti ispunjeni. Isto tako potpuno je apsurdno i neprihvatljivo koristiti vrijedne poljoprivredne površine za uzgoj ratarskih i povrtlarskih kultura od kojih bi se proizvodile biorazgradive vrećice, u uvjetima kada znatan dio čovječanstva gladuje.

Papirnate vrećice

Kao zamjena za polietilenske, spominju se i papirnate vrećice, ali se ne uzima u obzir da je za proizvodnju papira potrebno koristiti drvnu masu iz šuma, te da se u izradi papira koriste mnogobrojne kemikalije, ljepila i boje, a što se onda zajedno sa istom tom papirnatom vrećicom vrlo brzo „bio-razgradi“ kada ju neodgovorno bacimo u okoliš. Da je polietilenska vrećica bolja od papirnatih za očuvanje okoliša uvjerite se i sami. Napravite mali test i provjerite koliko puta možete iskoristiti papirnatu, a koliko puta polietilensku vrećicu. Obzirom da je čvršća, njezina uporaba je i univerzalnija.

Polietilenske vrećice popularne su i kod potrošača i kod trgovaca zbog toga što su lagane, jeftine (besplatne), čvrste, otporne na vlagu, te omogućuju higijenski način pakiranja ili prenošenja robe ,a na kraju se uglavnom koriste za odlaganje kućnog otpada.

Porastom svijesti o očuvanju okoliša kao i održivom trošenju prirodnih resursa, u svijetu se intenzivno promiče novi pristup nazvan 3R što podrazumijeva tri riječi:

  • REDUCE (reducirati - smanjiti)
  • REUSE (ponovno ili višekratno upotrijebiti)
  • RECYCLE (reciklirati - stvoriti novu uporabnu vrijednost sirovine)
Čemu se često još dodaju i:
  • RESPECT (poštovati, uvažavati)
  • RETHINK (dobro promisliti)

Zaključak

Budimo savjesni potrošači vrećica, iskoristimo ih do krajnjih granica, te ih zbrinimo na ekološki prihvatljiv način kako bismo očuvali ono najbitnije, naš okoliš i prostor za život, našu planetu.

Riječ stručnjaka

Posljednjih godina sve veći broj zemalja u svijetu poduzima određene korake za samnjivanje broja plastičnih vrećica. Na žalost plastične vrećice postale su simbolom današnje potrošačke kulture, a pogled javnosti nije uperen na neprimjereno ponašanje potrošača, već na materijal od kojih su najčešće načinjene, dakle polietlien visoke ili niske gustoće. Trn u oku raznim ekologistima posebno su PE-HD vrećice, vrlo tanke vrećice koje se najčešće dijele besplatno u trgovinama, a koje zbog male težine vjetar lako otpuše, pa najčešće završe u okolišu gdje su vrlo vidljive. Prije nekoliko su godina i PET boce bile vrlo vidljive, ali se to na sreću promijenilo, uvođenjem Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu 2006. godine, pa se danas odbačena PET boca može vrlo rijetko naći. Svaka vrećica na neki način utječe na okoliš. No polietilenska vrećica od svih utječe najmanje, posebno ako se iskoristi više puta, te na kraju završi kao vrećica za odlaganje smeća. Istina je, vrlo je ružna odbačena u okolišu, a zbog toga što je najčešće besplatna, često se pretjerano uzima. No prije bilo kakva poduzimanja mjera protiv plastičnih vrećica, trebalo bi dobro promisliti jeli zamjena polietilenskih vrećica nekima drugim materijalnom zaista bolje rješenje s gledišta zaštite okoliša, ali i gospodarstvenosti. Kao što je pokazalo ovo i posljednje istraživanje, polietilenska je vrećica „najzelenija“ vrećica, čak i ako se iskoristi samo jedanput, za nošenje namirnica od trgovine do kuće, a nakon toga završi u smeću!

mr. sc. Maja Rujnić Sokele „Polietilenska vrećica još je najzelenija vrećica“ časopis „Polimeri“, Zagreb